OTVORENO PISMO
Ko zaista zastupa interese logopeda?
Povodom inicijative za donošenje zajedničkog zakona koji bi regulisao delatnost logopeda i defektologa, smatramo da je od ključne važnosti da se javno postavi pitanje: ko zaista zastupa interese logopedske profesije u Republici Srbiji?
U tom kontekstu izražavamo zabrinutost zbog činjenice da je drugo udruženje – Udruženje logopeda Srbije (ULS), najstarije udruženje logopeda, dalo saglasnost na predlog interresornog zakona koji bi obuhvatio i logopede i defektologe, čime je ovoj inicijativi dat legitimitet da se dalje razvija. U svom saopštenju, Upravni odbor ULS poziva da se „stručnoj javnosti pruži širi i tačan KONTEKST“. Kao obrazloženje navodi se da takav zakon „obezbeđuje stručnu autonomiju, formalno razdvajanje profesija i mogućnost naknadnog priznavanja logopeda kao zdravstvenih radnika“, uz tvrdnju da su „dosledni u stavu da se u okviru tog zakona logopedska profesija definiše kao regulisana i samostalna, jasno i normativno odvojena od defektološke, ali uređena u okviru zajedničkog zakona zbog zajedničkog istorijskog, obrazovnog i institucionalnog okvira.“
Međutim, takav model zakona ne postoji nigde u svetu. I zašto bi Srbija spajala ono što je svuda u svetu jasno razdvojeno?
Postavlja se suštinsko pitanje: da li je ova odluka doneta uz konsultaciju članstva Udruženja logopeda Srbije?
Koji broj članova zapravo čini ovo udruženje i ko ima pravo glasa u radu njegove Skupštine kao najvišeg organa upravljanja pravnom formom Udruženja, imajući u vidu da statut nije javno dostupan? Da li je Skupština dala legitimitet da se ispred strukovnog udruženja iznose lični stavovi i da se u tom pravcu dodeljuju plakete? Da li je najstarije logopedsko udruženje pitalo svoje osnivače šta misle o ovom pitanju – i gde su danas osnivači ULS? Gde su oni koji su izrađivali predloge Zakona o logopedskoj delatnosti? Gde je članstvo?
Da li je najstarije Udruženje logopeda nečije – ili je Udruženje profesije?
Posebno zabrinjava činjenica da ovakav predlog nema podršku drugih predstavnika struke. O ovoj inicijativi izjašnjavali su se predstavnici svih katedri za logopediju i sva udruženja logopeda i jasno i prećutno i demantima. Dodatno, čak 720 logopeda – potpisnika do danas – izrazilo je protivljenje ovakvom modelu regulacije profesije.
Zabrinjavaju i lični stavovi predstavnika ULS da nije poželjno da u budućnosti privatnu logopedsku praksu uređuje Ministarstvo zdravlja, pozivajući se na iskustva kolega iz Hrvatske, uz tendenciju ka minimalnom ili nepostojećem nadzoru. Istovremeno se zagovara uređenje logopedije po modelu Litvanije, bez jasne analize i informisanosti o tome kako taj model zaista izgleda. Ako pogledamo u budućnost, ukoliko bi ovakva inicijativa bila prihvaćena, privatne logopedske ustanove bi morale biti obrazovne, pa se postavlja pitanje da li ćemo umesto dijagnoza davati diplome, umesto zdravstvenog kartona pisati dnevnike a na kraju završene terapije davati ocene od 1 do 5? Krajnji korisnik, onaj zbog kog i postojimo, nikada ne bi bio u mogućnosti da ostvari svoja prava… skoro isto kao što je i danas.
Ovakvi stavovi otvaraju ozbiljna pitanja:
• Da li se lični stavovi predstavljaju kao zvanični stavovi struke?
• Zašto mi kao profesija da udaljavamo logopediju od zdravstvenog sistema kojem suštinski pripada?
• Ko sme u ime logopeda da pristaje na nejasne regulative sa nejasnim standardima i modelima koji ne postoje nigde u svetu?
Podsećamo da je Srpska logopedska asocijacija još 2023. godine, tokom predstavljanja Inicijative predloga Zakona o logopedskoj delatnosti u Narodnoj skupštini RS, uputila poziv tadašnjoj predsednici ULS da zajednički nastupe pred državnim institucijama. Taj poziv je prihvaćen, ali je nakon toga ona prestala da bude predsednica tog udruženja. Time je postalo jasno da drugo udruženje ne želi dijalog, razmenu mišljenja niti saradnju po pitanju logopedske profesije.
Uprkos tome, uoči sastanka održanog 2. februara 2026. godine, predsednica ULS bila je pozvana i zamoljena da se o ovoj inicijativi ne iznose konačni stavovi pre šire konsultacije svih relevantnih aktera. Na sastanak su, u ime logopeda, bili pozvani predstavnici svih katedri za logopediju u Republici Srbiji i sva udruženja logopeda. Ipak, već na samom početku sastanka, zamenica predsednice UO ULS – iako nije bila zvanično pozvana – iznela je stav da ULS podržava inicijativu i da će u njoj učestvovati uz svoje modifikacije. U tom trenutku, uz dopis inicijative, imali smo doslovno preveden Zakon o specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji Republike Hrvatske, države u kojoj istovremeno postoji i Zakon o logopedskoj delatnosti.
Srpska logopedska asocijacija okuplja logopede koji su se opredelili da rade u interesu profesije, a ne pojedinaca. Stoga smo sve odluke donosili u skladu sa stavovima članstva. Podsećamo i da smo celokupnu logopedsku javnost obavestili i pokrenuli anketu u kojoj se danas nalazi 720 potpisa protiv zajedničkog zakona logopeda i defektologa. Cilj je jasan: da logopedija bude sistemski uređena kao samostalna delatnost, uz jasne standarde, odgovornost i institucionalni nadzor – u skladu sa regulativom kakva postoji u celoj Evropskoj uniji. To nisu želje pojedinaca – to su činjenice.
SLA je svojom punopravnom participacijom u Evropskoj asocijaciji logopeda stekla uvid u to kako su se kolege iz drugih država izborile za status koji danas imaju: status ostalih zdravstvenih radnika i postojanje posebnog zakona o logopedskoj delatnosti, sa ciljem zaštite krajnjih korisnika i omogućavanja da oni ostvare svoja prava u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite.
Na globalnom nivou jasno je definisano ko su specijalni edukatori i rehabilitatori (defektolozi), a ko su logopedi i koja je njihova delatnost. Čemu, onda, spajanje oblasti koje su po svojim funkcijama i nadležnostima suštinski različite?
Uz dužno poštovanje kolega defektologa, smatramo da njihovu oblast treba da uređuju oni sami, u resoru za koji veruju da najjasnije može da obezbedi nadzor nad njihovim radom.
Zato još jednom pitamo: ko ima pravo da govori u ime logopeda – i u čijem interesu?
Pozivamo na transparentan i stručan dijalog svih relevantnih aktera. Odluke koje određuju budućnost profesije ne mogu se donositi bez jasnog mandata struke koju predstavljaju.
Interes logopedije mora biti iznad ličnih interesa.