Definicija
Definisanje logopedije
Logopedija je nauka koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnostikovanjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani sa produkcijom govora, percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije (definicija Evropskog Udruženja logopeda – ESLA).
Logoped je nezavisan stručnjak čije se centralne aktivnosti ostvaruju na području prevencije, procene i intervencije u slučajevima poremećaja humane komunikacije, njihovog tretmana i naučnog istraživanja (definicija svetskog udruženja logopeda i fonijatara –IALP-a), a logopedija je struka u razvoju na liniji primenjene i čiste nauke.
Logopedija je danas priznata kao struka i kao nauke u većini zemalja. Naziv struke odnosno stručnjaka varira u različitim jezicima.
Logopedija se kao posebna logopedska disciplina izučava na tri visokoškolske ustanove u Republici Srbiji: Na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju – Univerzitet u Beogradu, na Medicinskom fakultetu – Univerzitet u Novom Sadu i na privatnoj visokoškolskoj ustanovi – Visokoj školi socijalnog rada. Trenutno postoje tri studijska programa osnovnih studija (240 ESPB) i tri master studijska program (60 ESPB). Doktorske akademske studije logopedije (180) izvode se na Fakultetu za specijalnu edukacije i rehabilitaciju na Univerzitetu u Beogradu. U zemljama EU studije Logopedije organizovane su kao samostalne Visoke škole ili Fakulteti (Belgija, Nemačka, Irska, Norveška, Holandija, Švajcarska, Francuska) ali i pri medicini (Portugal, Španija, Švedska, Austrija itd), pri psihologiji (Belgija, Španija i Švajcarska), pri lingivstici, fonetici i specijalnoj edukaciji (Danska, Finska, Estonija, Grčka, Švajcarska).
U Republici Srbiji naučna oblast Logopedija svrstava se kao subdisciplina Specijalne edukacije i rehabilitacije dok u drugim zemljama sveta ona je pretežno definisana kao zasebna naučna oblast.
Osnovnim logopedskim disciplinama smatraju se:
Afazija
Dizartrija
Razvojni govorno-jezični poremećaji
Poremećaji glasa
Poremećaji fluentnosti govora
Poremećaji hranjenja i gutanja
Poremećaji čitanja i pisanja
Poremećaji uzrokovani cerebralnom paralizom
Oštećenja sluha
Kompleksni poremećaji
Pomoćne discipline iz drugih naučnih područja su:
Biomedicinske nauke
(biologijska osnova govora i jezika, anatomija, fiziologija, fizika i akustika govora, neurologija, otorinolaringologija, pedijatrija, gerijatrija, psihijatrija, ortodoncija i audiologija)
Nauke o jeziku
(lingvistika, psiholingvistika, neurolingvistika, sociolingvistika i multilingvizam)
Nauke o ponašanju
(psihologija, neuropsihologija, edukacija i sociologija)
